Posljeratni preporod

Uz pomoć tvornice iz Dagenhama, tvornica u Kölnu brzo se vratila u proizvodnju nakon proglašenja mira 1945. godine ali razlika u dizajnu proizvoda nastalih 1930. povećala se tijekom 1950. i 1960., do te mjere da su na mnogim kontinentalnim tržištima proizvodi Ford Britanije i Ford Njemačke bili konkurenti.

 

Do sada, na čelu Ford Motor Company je vodio dinamičan i mladi Henry Ford II, koji je poduzeće preuzeo od svog djeda u rujnu 1045., tri dana nakon njegovog 28. rođendana. Iako je Ford bio aktivan na svjetskim tržištima od njihovog osnutka, poduzeće nije imalo formalno koordinacijsko tijelo za svoje operacije širom svijeta, sve dok u rujnu 1946. nije formiran Međunarodni odjel.

 

Početkom 1948., čim je postavio neophodnu reorganizaciju u Ford Amerika, mladi Henry došao je u Europu provjeriti svoje europske kompanije.

 

Razlika između Britanije i Njemačke jasno se vidjela tijekom posjete Henry Forda II. U Dagenhamu, određenom da izveze 6000 automobila u Sjedinjene Države tijekom 6 mjeseci, on je bio taj koji je odvezao 250 000-ti tvornički poslije ratni automobil s trake. U Njemačkoj je to bio 10 000-ti Ford kamion kojeg je gosp. Ford odvezao s trake. Automobili su bili luksuz koji si tržište nije moglo priuštiti.

Tijekom 1948. Köln je predstavio svoj prvi poslije ratni automobil, slavni "Buckel" Taunus. The aerodynamic 2 door was significantly shaped hatchback with headlights integrated into the bumper. Proizvodnja se nastavila do 1955. kad je otkriven 1.5-litarski Taunus.

 

U međuvremenu, Dagenham je planirao najširi izbor obiteljskih automobila u Europi, četvero-cilindrični Consul i šestero-cilindrični Zephyr. S prvim Fordovim overhead valve motorom, jakom monococque karoserijom i po prvi puta ikada upotrijebljenim nazavisnim prednjim Mac Phersonovim ovijesom – sistemom koji će postati tvornički standard – novi automobili su izazvali senzaciju na njihovom predstavljanju na London Motor Show 1950. godine.

 

Ford Francuska koji je slijedio svoj vlastiti put nakon Drugog svjetskog rata, napravio je V8 model nazvan Vedette i bio je totalna suprotnost francuskom krutom režimu, prekinuo je proizvodnju u tvornici Poissy 1954., koja ionako nikada nije dosegla svoj puni potencijal i bila je prodana francuskoj kompaniji Simca.

 

Tijekom 1950. britanci su i dalje zadržali utjecaj s izborom uzbudljivo stiliziranih modela – novim Cosulom i Zaphyrom, kao i 105E Angliom. Ali Ford Britanija i Ford Njemačka razvijali su konkurentne modelske linije tijekom tog perioda, što baš i nije imalo nekog poslovnog smisla. Premda najmanje jednom prilikom, to se rivalstvo pokazalo vrlo korisnim.

 

Kad je Sir Patrick Hennessy, predsjednik Ford Britanije, otkrio da Ford Njemačka radi na novom Taunusu s prednjim pogonom nazvanom "Cardinal", pozvao je inžinjere kako bi napravio novi obiteljski automobil kako bi poboljšao konkuretni proizvod. Rezultat tih natjecateljskih napora bila su dva pobjednika: Cortina iz 1962., modelska linija koja je postala tvornička legenda i Taunus 12M, koji je imao novi V4 motor i probio se na novo tržište za Ford jer je to bio prvi njihov ikad prozveden automobil s prednjim pogonom.

Bookmark & Share